Cenzuru ne treba
preterano analizirati. Može da spasi život, može da ugasi život.
Autocenzura je
najopasniji oblik cenzure. Ako sklonimo po strani objašnjenja koja skoro svi imamo
za autocenzuru i odlučimo da ih i ne koristimo u daljoj analizi, ostaje kao i
kod cenzure, strah od cenzora ili odnosa publike prema cenzoru. Strah od
reakcije publike na prekršenu autocenzuru, nerazumevanje koje dovodi do
izuzetno negativnih reakcija, pa čak i do potpunog uništenja nedoslednog
cenzora.
Ukoliko pročitate
naslov bloga -Utisak dana bez Olje Bećković, primetićete perfidnu autocenzuru i
ograničavanje na jedan utisak po danu. Čak ne ni jednu priču po danu! Veštinom
pisanja, cenzor je utisak uspeo da podigne na nivo priče, ali je morao da se
odrekne jedne priče dnevno, a najočigledniji dokaz su datumi objava priča.
Nedoslednost i
više priča dnevno desila se pod brojnim teškim ili manje teškim okolnostima
koje su autocenzuru u potpunosti urušile.
Korišćenje trećeg
lica jednine za sebe ne pripisujte samozadovoljstvu, već mojoj želji da se
opravdam za predugo ćutanje i uskraćivanje informacija za koje sam siguran da
će biti od koristi svima nama.
No comments:
Post a Comment